WUDANG, ORIGINALNI TAI CHI
By Dong Kit-Young

S kineskog preveo David Chow, London University Hong Kong

Komentar Erle Montaigue: Liang Shih kan (Erleov ucitelj, o.a.) je u vrijeme ovog intervjua bio drugi u hijerarhiji Wudang sistema 'Tai Chija'. Stavio sam Tai Chi pod navodnike jer kada je ovaj sistem osnovan fraza 'Tai Chi' još nije postojala. Sav taiji potjece od ovog sistema tako da ga ljudi zovu Tai Chijem iako to tehnicki nije. Za vrijeme mog studiranja s Liangom, on je postao glavni ucitelj (nasljednik sila) ovoga sistema.
Ovaj clanak je preuzet iz intervjua jednog novinara koji je posjetio Wudang selo 1973. godine.
Dong Kit young je glavni ucitelj Tai Chi Chuana koji još uvijek danas postoji na Wudang planini u Kini, koji se smatra mjestom rodenja Tai Chi-a. Ovaj stil nije isti kao Wu stil Chen Ting Hunga u Hong Kongu koji nosi isto ime.
Tai Chi postoji vec stotinama godina, neki bi rekli i tisucama, mada ja ne mislim da postoji toliko dugo. Ime Tai Chi Chuan je nedavni izum jednog od modernih osnivaca jedne od poznatih obitelji stilova u Kini. Prije toga je ponekad zvan 'opušteni boks' ili 'ritmicni boks'.

Moji preci nisu bili toliko uobraženi da bi nazvali svoj stil 'vrhuncem boksa'. Sve forme modernog Tai Chija potjecu od puta šake mojih predaka što se može jasno vidjeti ako pogledamo dva moderna stila Chen i Yang. Postoje neke kontroverze tko je od koga ucio. Ja vjerujem da je Chen obitelj prva naucila neke od formi mojih predaka, te da je sada Yang prvo naucio tu formu. Tada je jedan od naših ucitelja, koji nije bio clan obitelji, posjetio Chen selo i poducavao Chen obitelj i posjetitelja Yanga. Receno nam je da je Yang postao jako dobar u našim obiteljskim formama te da je napustio Chen selo da bi se kasnije vratio poducavati Chen obitelj svoju verziju Tai Chija.

 

U današnje vrijeme Yang stil više nije poznat ljudima, vec jedino što znaju su novijei lakše forme. Moj obiteljski stil nije poznat ljudima, vec samo clanovima moje obitelji koji polažuzakletvu da nece otkriti tajne našeg nasljeda. Neki su dolazili u naše selo i molili da im pokažemo,mnogi sa zapada su dolazili i mi smo im pokazali svega prve dvije ili tri forme. Ostalih devet formise cuva u našoj obitelji. Mnogi nas pitaju zašto ne želimo podjeliti naš Tai Chi sa ostatkom svijeta,ali naš odgovor je uvijek isti. Pogledajte što je ostatak svijeta vec napravio originalnih Chen iYang stilovima. Gotovo je nemoguce više vidjeti ikakvu slicnost sa originalnim formama osim par eksplozivnih pokreta koji su naslijede iz naših originalnih formi. Naše obiteljske forme su nam predragocijene. Prenešene su s generacije na generaciju stotinama godina i ne želimo da ih uzmu ljudi sa zapada koji su sposobni tvrditi gomilu laži o našem sistemu u njihovom znanju.

Jedino u ovoj situaciji smo sposobni da treniramo djecu istinskom boksu, Tai Chi Chuanu. Tako naša djeca rastu znajuci te forme koje postaju dio njihovog života. Na zapadu ljudi žele nauciti forme u godinu-dvije, ali to je krivo, jer se tako ne može nauciti unutarnji um.

Ljudi koji nas posjecuju, pitaju što je to unutarnji um a ja im odgovaram da je to kao da pitaju velikog slikara kako slika. Potrebno je mnogo godina napornog rada i ucenja o tome da bi se postigao unutarnji um i jedino nakon najmanje dvadeset godina vježbe pocinjemo 'shvacati' Tai Chi, ali to se ne može nauciti.

Da, naša obitelj je sposobna braniti sebe u vrlo kratkom periodu, ali za postizanje majstorstva nad samim sobom potrebno je puno godina. Borenje je samo prvi korak za postizanje unutarnjeg uma. Muškarci moraju proci pocetnu barijeru i ne biti uplašeni od ljudskih napad, samo tada mogu biti sposobni uci u unutarnji um i uciti, zato najprije clanove obitelji ucimo da se brane.

U današnje vrijeme nije nužno da se znamo braniti ali duboko u umu svakog muškarca, bez obzira koliko on unutarnje snage, želi znati da li je sposoban da se brani. Jedino kada je sposoban ostaviti taj strah, može napraviti put ka majstorstvu samoga sebe.

Majstorstvo se ne može mjeriti s godinama vježbanja ili s novcem koji smo za to potrošili ili fizickim atributima, nego nacinom na koji majstor može vladati svojom sudbinom i unutarnjim duhom. Poceo sam svoj razgovor jer se nadam da ce možda pomoci nekim ljudima da pokušaju i nadu svoj pravi put, ali bit ce vrlo teško za svakoga tko cita ove rijeci da ostvari tradiciju koja se prenosila stoljecima i da ostavi svoje fizicke strahove da bi postigao unutarnji um.

Postoje posebni ljudi koji sa samo malom kolicinom ispravnog ucenja su sposobni da uce sami sebe. Neki su sposobni da uce kroz unutarnji um iako on još nije otvoren. Takvi ljudi su poznati kao 'veliki ljudi' (prijevod je loš, jer u kineskom ne postoji rijec za to). Oni su sposobni da uzimaju informacije izvana da bi ucili iznutra. Vecina tih ljudi nece nikada saznati da imaju tu sposobnost, jedino da su sposobni razumijeti svoju unutarnju borilacku vještinu bolje od drugih i ponekada im to dolazi u obliku snova ili ideja. To nas potjece da vjerujemo kako su i ti ljudi sposobni da komuniciraju s vanjskim svijetom i duhovima tog svijeta. Ne, ja ne mislim duhovima, vec idejama i mislima koje dolaze u obliku energije s prednje strane mozga i koje možemo koristiti. Enegrija koja dolazi u stražnji dio mozga ne može se koristiti u trenutnom fizickom životu nego je spremljena za kasnije. Iz vašeg pitanja vidim da želite da govorim o pricanju s mrtvima ali morat cu vas razocarati jer ne možemo pricati sa mrtvima, kako bi mogli pricati s necim pto je mrtvo? Možemo primiti komunikaciju s necim što je živo ali ono je na nivou kojom ništa ne znamo i nemoguce je za nekoga tko nije iskusio takve stvari da razumije tako da više neci pricati o tome.

Na fizickom nivou vježbanje pocinje s jednostavnim koordiniranim pokretima i to je sve što dajemo našoj djeci. Ako ih pokušamo nauciti više, na taj nacin usporavamo njihov napredak. Svako dijete mora ici svojim putem u ucenju boksa. Neki ce uciti brže, dok ce neki biti prirodniji u kreatnju, koordinaciji. Metode disanja se ne poducavaju jer ih je nemoguce nauciti sve dok djeca ne postanu punoljetna. Sve što možemo uciti djecu su ideje i životne vještine i na taj nacin ce unutarnj vješstine doci prirodno. Mi ne govorimo djeci o ogranicavanjima u životu nego im omoguicavamo da ih nade svatko za sebe. Nataj nacin svako dijete uco o svojim ogranicenjima a ne preuzima tuda.

Forme se uce u ranijoj dobi ali samo ako to žele. S obzirom da djeca gledaje sve ostale u obitelji kako izvode ritualne vježbe prirodno je da ih kopiraju i da cele nauciti ono što njihova obitelj radi. Njihov kung-fu postaje za njih isto kao hodanje ili razgovor. Jedan kratki set pokreta se uci svake dvije godine dok se ne nauci svih dvanaest setova pokreta. Tada dijete vec ulazi u ranu zrelost i tada pocinjemo s unutarnjim treningom. Unutarnji trening pocinje s jednostavnim vježbama disanja. Ne ucimo ih samo vanjskom fizickom dahu, vec unutarnjem. Naravno, nemoguce je ovdje objasniti ono što se uci korz iskustvo. Ja vam mogu nešto reci i vi cete osjetiti i reci cete sebi „ah da, to je to“, ali to je krivo, jer ce te imato samo prvo fizicko iskustvo chi kunga, a to nije ono što tražite.

Vidite, trebalo bi vam barem dvadeset i više godina da znate o cemu ja govorim. Možete napisati da ste osjetili chi kung ali to nece biti tocno i nakon dvadeset godina ako bi vi možda htjeli nekome objasniti ovo imat cete isti problem. Nije dobor pokušavati i objašnjavati chi kung nekom tko g a nije ucio puno godina.

Ovo je moj sin Po Nien. Ima samo trideset i pet godina i vec je postigao unutarnji um. Kada je imao dvadeset mislio je da sve zna i odlazio je iz sela i borio se sa ostalima i ponekad je dobivao, ponekad nije. Sada se više ne želi boriti jer je napokon shvatio da ce jednog dana umrijeti i da ipak nije toliko dobar. To je ono što se dogada u zapadnom svijetu. Slušam o ljudima koji se bore za novac i slavu. Zašto to rade? Ti ljudi još nisu stigli ovladati nad sobom i nebi se trebali boriti s drugim ljudima zbog novca. Na ovom stupnju razumijevanja mogu vam reci da ovladate nad sobom prije nego što pokušate ovladati nad drugima.