U današnje vrijeme česta su pitanja što je zapravo to Tai Chi Chuan.
Neki tvrde da je to borilačka vještina, neki da je terapeutska tehnika opuštanja ili put ka prosvjetljenju. Da bi otkrili što je zapravo jedna unutarnja kineska vještina moramo se vratiti u prošlost i vidjeti kako je ona nastala i koja su njezina svojstva kao takve.

U davna vremena Tai Chi je nastao, barem kako nam to govori ostavština starih taiji majstora, prvenstveno kao borilačka vještina ali ne bilo kakva, već kao jedna od vrlo sofisticiniranih vještina, koja u sebi objedinjava čitav niz starih taoističkih znanja i vještina, kao što su npr. Akupunktura, dao yin, ili qi gong u današnje vrijeme. Tai Chi se naziva unutarnjom borilačkom vještinom što znači da se ona ne bazira na ćistoj mišićnoj ili krutoj snazi, već da se u njoj pokušava osjetiti unutarnja energija ili "chi" koja se može koristiti za borbu ili za lijećenje.

Tako dolazimo do par ključnih pojmova koje smo do sada spomenuli i koje će nam pomoći otkriti što je zapravo taijiquan. Osim borbe, te riječi koje smo prije naveli su lijećenje i osvještavanje.

Pokušat ću ukratko objasniti što ti pojmovi znače za taijiquan kao vještinu ne samo borenja, već kao i vještinu življenja. Počnimo s osvještavanjem, koja je najvažnija stvar u taijiu, ali i u životu. Stara izreka taijia kaže da um pokreće energiju, a energija pokreće tijelo. U taiji praksi moramo najprije osvjestiti tijelo i načine na koje se ono kreće. S vremenom, pomoću vježbi počinjemo osvještavati našu energiju, osjećamo kako se ona kreće i kako ju je moguće voditi našim umom. Kada su um, tijelo i energija u harmoniji, tada istinski radimo taiji - to je osnova onoga što se naziva taichijem kao vještinom meditacije. Viši nivoi meditacije koji imaju veze s taichijem ulaze u područje taoizma i taoističke alkemije i njome se ne bih bavio u ovome tekstu.

Taiji kao borilačka vještina

Većina ljudi koji se bave nekim duhovnim tehnikama često bježe kad im se spomene Taiji kao borilačka vještina, jer se odmah misli na nešto loše i agresivno. Borilačka vještina ne mora viditi u bilo kakvu vrstu agresije, već suprotno može pomoći da se određene loše stvari kroz trening iskristaliziraju, osvjeste i promjene. To zna većina ljudi koja tugo godina trenira i koji su u svojim vještinama našli nešto mnogo vrijednije nego samo puku borbu.

Taiji uči samoobrani koja, kada je nužna, nije lijepa jer je cilj preživjeti, ali također sve što radimo, radimo ne samo zbog toga, nego i zbog osvještavanja. Pitate se kako? Sve što radimo u taiji, bilo forme, bilo u paru, radimo prvenstveno da bismo osvjestili prije svega sebe, um, tijelo i energiju, te također osvjestili i protivnika ili partnera -njegovu namjeru kretanja energije.

Stari majstori naglašavaju da kako bi pobjedili drugo, prvo moramo pobjediti sebe. Da bi pobjedili sebe moramo se prvo upoznati, tj. osvjestiti ono što jesmo , tijelo, um, energija, osjećaji, itd. Imati svijesti o drugim ljudima u taijiu nije povezano samo s borbom nego i sa liječenjem.

Od svog postanka, taiji je i terapeutska, tj. medicinksa vještina. Da bismo se borili, moramo prvo biti zdravi, ono što pokvarimo u borbi, trebali bi znati i popraviti. Taiji nas uči kako pomoći sebi u liječenju i preventivi razinh bolesti, te također kako i pomoći drugima. Nažalost, danas je ostalo jako malo majstora koji imaju znanja i o borilačkom i o istinskoj medicinskoj primjeni taijia. Kroz povijest majstori su podučavali ono što su smatrali važnim u određenim vremenima, tako da je u počecima naglasak bio na borbi, a u kasnija vremena na liječenju. Malo je onih koji su upoznali cjelovitost taijia i tako ga prenose.

Za mene je istisnki taiji harmonija borilačkog, medicinskog i
meditativnog, naravno, to ne mora biti tako za svakoga jer je taiji vještina u kojoj svatko može naći nešto za sebe -zato taiji često uspoređuju sa stolom punim raznih jela na kojem svatko nađe nešto za sebe.