PUT
RATNIKA
Ratnik nije osoba koja je naučila tek nekoliko borilačkih
pokreta, netko tko je u stanju izbaciti udarac brzinom 90
milja u sekundi, ili svjetski šampion kick -boxinga. Pravi
ratnik treba zaslužiti svoj naslov. Osoba koja je uistinu
ovladala borilačkom vještinom ima znanje koje seže znatno
dublje od umjeća samoobrane, to je netko tko u trenutku
ulaska u prostoriju punu ljudi sa sobom dononosi duboku
smirenost. On je osoba koja dodirujući nečiju glavu ili
ruku drugoj osobi u tom trenutku može podariti unutarnji
mir. Pravog ratnika nećete prepoznati po izgledu, snažnim
mišićima, zavrnutim rukavima koji otkrivaju red tetovaža,
obrijanoj glavi, ili po tome što na zabave nosi karate uniformu!
Ratnika prepoznajemo po njegovom prisustvu i iscjeljujućem
dodiru kojeg dijeli ljudima koje susreće uokolo. Njegova
Chi energija dopire do vas i vi, umjesto fizičkih senzacija,
osjećate unutarnje djelovanje te energije u obliku mira
koji je trenutno sa vama.
Ratnik na ovaj svijet gleda drugačije nego ostali ljudi;
sve, od sićušnog insekta ili kamena, pa sve do najveće životinje
ili drveta, za njega ima važnost. On zahvaljuje za travu,
jer ona čini mekanu stazu po kojoj hoda, drveću je zahvalan
jer mu ono daje sjenu i kisik. Sve što postoji za njega
ima važnost, jer je majka Priroda sve to stvorila s određenim
razlogom.
On se svakako mora prilagoditi životu u modernim vremenima,
pa tako i on vozi auto, ide u trgovinu i kosi travu, no
nikad ne zaboravlja tko je, i što je još važnije, gdje je.
Njemu je dobro poznato tko je, što je sam od sebe stvorio,
kao i ono što mu je dano od njegovih predaka. Sve što su
oni nekad bili je sada on sam, svaka informacija koju su
prikupili njegovi preci sada je sadržana u njemu samome.
To je način na koji mi nastavljamo živjeti u našoj djeci;
mi njima doslovno predajemo svoje znanje, zajedno sa svim
znanjem prikupljanim eonima, od samog početka vremena. Sve
što mi jesmo u trenutku koncepcije prenosimo našoj djeci.
Mi smo skloni misliti da posjedujemo pojedini talent, no
ratnik dobro zna da sve što je on sada dolazi od samog početka
vremena, spoznaje da je načinjen od iste materije kao i
stijena, drvo, ili vlat trave, te da je razlika među njima
samo u fizičkom obličju. On zna da ništa ne posjeduje, da
su sva bića slobodna, kao i to da su njegove životinje odabrale
njega za životnog suputnika.
Ratnik komunicira sa Zemljom, razgovara s psima, mačkama,
sovama i zmijama na neverbalni način zajedničkog postojanja.
Poznaje sile koje djeluju na zemlji, sile u skladu s kojima
mora sam naučiti živjeti, jer će u suprotnom zasigurno isčeznuti.
Energija koju posjeduje daje mu mogućnost da se s njima
sjedini, da bi tako dobio moć uzrokovanja promjene. No,
ovo ne prolazi bez naplate; ratnik zna da prije no što primi,
on sam mora dati. Cijeli univerzum je baziran na ovom principu
-davanje i primanje, što se još zove Jin & yang. Za
svaki uspon mora postojati pad, za svaku sreću tu je žalost,
za napunjen želudac, njegova suprotnost. On zna da mora
izgubiti da bi dobio, te se zato svjesno žrtvuje. Žrtvuje
svoju želju za hranom, seksualne čežnje, svakodnevnu udobnost
za stjecanje moći uzrokovanja promjene, da bi zatim pomogao
drugima da postignu isto. On u tu svrhu ne prilazi drugima
da bi ih promjenio, ratnik jednostavno ima unutarnju snagu
koja pri doticaju s drugima njima pomaže da zadrže mir i
jasnije sagledaju gdje su i tko su zapravo. Mi nismo samo
nečiji sinovi i kćeri, mi smo potomci beskonačnog niza ljudi
koji su nam u svojim stanicama prenjeli skrivenu supstancu
kreacije svega što je ikad bilo. Ne od ˝početka vremena˝,
jer početak i kraj zapravo ne postoje.
Ovladati borilačkom vještinom znači biti jednu stotinku
onoga što ratnik jest, to je samo dijelić cjeline koji nam
daje samopouzdanje da bismo mogli iscjeljivati, te unutarnju
energiju da bismo mogli činiti promjene.
Ratnik zna da mi nemamo učitelje već vodiče; ljude koje
susrećemo i koji su nam u stanju dati neke unutarnje kvalitete,
nešto izvanredno što nas pretvara u najbolje učitelje samima
sebi. Samim svojim postojanjem, naš vodič nas vodi do spoznaje
da smo mi ti koji najviše učimo od nas samih. On također
zna da se zatvoreno u nutrini svega nalazi ta prvotna stanica
koja sadrži sve informacije. Ratnik uči čitati informacije
koje prvotno dolaze u obliku bljeskova i kako je to previše
za njegov slabašni ljudski mozak da bi se s tim nosio, on
se u početku pri svakom njihovom dolasku zatvara. Kako ubrzo
nauči čitati te bljeskove, oni počinju trajati dulje od
samo jednog trena. To je trenutak kada on nauči čitati vrijeme.
Ratnik uči kako komunicirati na neverbalni način i zna kako
su njegove fizičke potrebe zadovoljene, pa ne brine odakle
će doći novac za isplatu slijedeće rate hipotekrnog kredita.
Ratnik nalazi svoje mjesto na zemlji i ostaje tamo gdje
je moć. Ovo nije fizičko traženje mjesta, umjesto toga,
on je vođen na mjesto gdje treba biti i tu ostaje. Cijeli
svijet prolazi kraj njega, on ne treba putovati, jer je
cijeli univerzum sadržan u njemu. Oni koji ga traže, naći
će ga kada za to dođe njihovo vrijeme, na isti način na
koji je on tražio svoje vodiče. Oni će također učiti iz
svog unutarnjeg izvora i zatim naći svoje mjesto pod suncem.
Ratnik ne brine ako se možda nakon toga oni više nikada
ne vide, jer unatoč tome, on s njima ostaje u kontaktu.
Ratnik nije učitelj (sifu ili sensei), jer je to samo riječ
kojom se služimo da bismo sebi dali važnost i izdignuli
se iznad onih koje podučavamo. Ratnik je prije svega prijatelj
svojim učenicima, pa zato ne može biti učitelj. On nema
želju oko sebe okupljati učenike koji ga traže, te oni koji
trebaju učitelja ne ostaju, nego traže i dalje sve dok ne
spoznaju da je ono što traže unutar njih samih.
On stoga može biti
isključivo njihov vodič.
Erle
Montaigue
prevela:
Rajka Turner