PUT RATNIKA

Ratnik nije osoba koja je naučila tek nekoliko borilačkih pokreta, netko tko je u stanju izbaciti udarac brzinom 90 milja u sekundi, ili svjetski šampion kick -boxinga. Pravi ratnik treba zaslužiti svoj naslov. Osoba koja je uistinu ovladala borilačkom vještinom ima znanje koje seže znatno dublje od umjeća samoobrane, to je netko tko u trenutku ulaska u prostoriju punu ljudi sa sobom dononosi duboku smirenost. On je osoba koja dodirujući nečiju glavu ili ruku drugoj osobi u tom trenutku može podariti unutarnji mir. Pravog ratnika nećete prepoznati po izgledu, snažnim mišićima, zavrnutim rukavima koji otkrivaju red tetovaža, obrijanoj glavi, ili po tome što na zabave nosi karate uniformu!

Ratnika prepoznajemo po njegovom prisustvu i iscjeljujućem dodiru kojeg dijeli ljudima koje susreće uokolo. Njegova Chi energija dopire do vas i vi, umjesto fizičkih senzacija, osjećate unutarnje djelovanje te energije u obliku mira koji je trenutno sa vama.

Ratnik na ovaj svijet gleda drugačije nego ostali ljudi; sve, od sićušnog insekta ili kamena, pa sve do najveće životinje ili drveta, za njega ima važnost. On zahvaljuje za travu, jer ona čini mekanu stazu po kojoj hoda, drveću je zahvalan jer mu ono daje sjenu i kisik. Sve što postoji za njega ima važnost, jer je majka Priroda sve to stvorila s određenim razlogom.

On se svakako mora prilagoditi životu u modernim vremenima, pa tako i on vozi auto, ide u trgovinu i kosi travu, no nikad ne zaboravlja tko je, i što je još važnije, gdje je. Njemu je dobro poznato tko je, što je sam od sebe stvorio, kao i ono što mu je dano od njegovih predaka. Sve što su oni nekad bili je sada on sam, svaka informacija koju su prikupili njegovi preci sada je sadržana u njemu samome. To je način na koji mi nastavljamo živjeti u našoj djeci; mi njima doslovno predajemo svoje znanje, zajedno sa svim znanjem prikupljanim eonima, od samog početka vremena. Sve što mi jesmo u trenutku koncepcije prenosimo našoj djeci. Mi smo skloni misliti da posjedujemo pojedini talent, no ratnik dobro zna da sve što je on sada dolazi od samog početka vremena, spoznaje da je načinjen od iste materije kao i stijena, drvo, ili vlat trave, te da je razlika među njima samo u fizičkom obličju. On zna da ništa ne posjeduje, da su sva bića slobodna, kao i to da su njegove životinje odabrale njega za životnog suputnika.

Ratnik komunicira sa Zemljom, razgovara s psima, mačkama, sovama i zmijama na neverbalni način zajedničkog postojanja. Poznaje sile koje djeluju na zemlji, sile u skladu s kojima mora sam naučiti živjeti, jer će u suprotnom zasigurno isčeznuti. Energija koju posjeduje daje mu mogućnost da se s njima sjedini, da bi tako dobio moć uzrokovanja promjene. No, ovo ne prolazi bez naplate; ratnik zna da prije no što primi, on sam mora dati. Cijeli univerzum je baziran na ovom principu -davanje i primanje, što se još zove Jin & yang. Za svaki uspon mora postojati pad, za svaku sreću tu je žalost, za napunjen želudac, njegova suprotnost. On zna da mora izgubiti da bi dobio, te se zato svjesno žrtvuje. Žrtvuje svoju želju za hranom, seksualne čežnje, svakodnevnu udobnost za stjecanje moći uzrokovanja promjene, da bi zatim pomogao drugima da postignu isto. On u tu svrhu ne prilazi drugima da bi ih promjenio, ratnik jednostavno ima unutarnju snagu koja pri doticaju s drugima njima pomaže da zadrže mir i jasnije sagledaju gdje su i tko su zapravo. Mi nismo samo nečiji sinovi i kćeri, mi smo potomci beskonačnog niza ljudi koji su nam u svojim stanicama prenjeli skrivenu supstancu kreacije svega što je ikad bilo. Ne od ˝početka vremena˝, jer početak i kraj zapravo ne postoje.

Ovladati borilačkom vještinom znači biti jednu stotinku onoga što ratnik jest, to je samo dijelić cjeline koji nam daje samopouzdanje da bismo mogli iscjeljivati, te unutarnju energiju da bismo mogli činiti promjene.
Ratnik zna da mi nemamo učitelje već vodiče; ljude koje susrećemo i koji su nam u stanju dati neke unutarnje kvalitete, nešto izvanredno što nas pretvara u najbolje učitelje samima sebi. Samim svojim postojanjem, naš vodič nas vodi do spoznaje da smo mi ti koji najviše učimo od nas samih. On također zna da se zatvoreno u nutrini svega nalazi ta prvotna stanica koja sadrži sve informacije. Ratnik uči čitati informacije koje prvotno dolaze u obliku bljeskova i kako je to previše za njegov slabašni ljudski mozak da bi se s tim nosio, on se u početku pri svakom njihovom dolasku zatvara. Kako ubrzo nauči čitati te bljeskove, oni počinju trajati dulje od samo jednog trena. To je trenutak kada on nauči čitati vrijeme.

Ratnik uči kako komunicirati na neverbalni način i zna kako su njegove fizičke potrebe zadovoljene, pa ne brine odakle će doći novac za isplatu slijedeće rate hipotekrnog kredita.
Ratnik nalazi svoje mjesto na zemlji i ostaje tamo gdje je moć. Ovo nije fizičko traženje mjesta, umjesto toga, on je vođen na mjesto gdje treba biti i tu ostaje. Cijeli svijet prolazi kraj njega, on ne treba putovati, jer je cijeli univerzum sadržan u njemu. Oni koji ga traže, naći će ga kada za to dođe njihovo vrijeme, na isti način na koji je on tražio svoje vodiče. Oni će također učiti iz svog unutarnjeg izvora i zatim naći svoje mjesto pod suncem. Ratnik ne brine ako se možda nakon toga oni više nikada ne vide, jer unatoč tome, on s njima ostaje u kontaktu.
Ratnik nije učitelj (sifu ili sensei), jer je to samo riječ kojom se služimo da bismo sebi dali važnost i izdignuli se iznad onih koje podučavamo. Ratnik je prije svega prijatelj svojim učenicima, pa zato ne može biti učitelj. On nema želju oko sebe okupljati učenike koji ga traže, te oni koji trebaju učitelja ne ostaju, nego traže i dalje sve dok ne spoznaju da je ono što traže unutar njih samih.

On stoga može biti isključivo njihov vodič.

 

Erle Montaigue

prevela: Rajka Turner