POVIJEST I PORIJEKLO QIGONGA

Riječ qi ili chi u Qigongu znači zrak ili vitalnu energiju. Prevedeno na zapadne medicinske termine znači odoljevati bolesti, prilagoditi se vanjskom okruženju te sposobnost nadvladavanje unutarnjih problema te postizanja zdravlja. U kineskoj medicini tisućama je godina velika važnost davana vježbama koje osnažuju vitalnu energiju. Tradicionalno svaka vježba koja koristi disanje i unutarnje metode se smatrala qigongom.

Danas težimo da statičke metode disanja zovemo qigongom a dinamičke svojim specifičnim imenima (op. taiji,bagua etc). Sadržaji svakog qigonga variraju ali uglavnom sadržavaju regulaciju strukture (stava) regulaciju uma , disanja, samomasažu te pokrete tijela.
Najraniji zapisi o qigongu potječu od jin wen (zapisi na bronci) iz Zhou dinastije (cca.1100-221 BC).

Za vrijeme perioda Zaraćenih Država (770-221 BC) qigong se razvijao kao nikad prije te su se pojavili mnogi veliki mislioci. U Knjizi promjena (I Ching) sjeme, unutarnja energija i um su smatrani dragocjenostima tijela. Vježbe slične qigongu zvane Daoyin bile su popularne u to vrijeme. Natpis na relikviji nađen u periodu Zaraćenih Država kaže: Uzmite dubok udah te ga potonite u tantien (3 cm ispod pupka).Držite ga tamo neko vrijeme te ga izdišite sve dok ne dosegne vrh glave.To utječe da se yang energija podigne a yin energija da se spusti.Oni čija yin i yang energija ide svojim putem će živjeti u protivnom će umrijeti. Ta izreka je bila dio daoyin vježbi te je također točna za današnji qigong uključujući taiji, baguu, taoističku yogu te sve ostale unutarnje vještine.
U iskopinama grobnice broj 3 u Mawangdui u Changsha, prijestolnici Hunan provincije nađena su mnoga medicinska blaga i knjige o daoyinu koje datiraju iz zapadne Han dinastije (206 BC-AD24). Među tim relikvijama bili su komadići svile na kojima su bili iscrtane figure muškaraca i žena , mladih i starih kako izvede daoyin vježbe. Neke figure imitiraju pokrete medvjeda, tigra, srne ,ptica, majmuna što danas nazivamo Wuquinxi ili forma pet životinja. Svi ti fizički pokreti su bili kombinirani sa disanjem. Kraj jedne od tih figura nađene su rijeći "pogledaj prema nebu i izdahni".

Najranija i najpoznatija knjiga o medicini potječe iz perioda Zaraćenih Država a zove se Huang Di Neijing (Priručnik Žutog Cara o unutarnjoj medicini). Iz te knjige možemo pročitati - Moramo disati srž života, regulirati disanje da bi održali duh i držali mišiće opuštenima. To sumira vještinu Tai chi chuana u najkraćim crtama. U drugom dijelu ove knjige rečeno nam je kako izvoditi tu vježbu: "stanite rano ujutro prema jugu te izdahnite sedam puta bez razmišljanja o bilo čemu". To također savršeno opisuje qigong.

Za vrijeme Južnih i Sjevernih dinastija (AD 420-589) Indijski svećenik dolazi u Kinu da bi podučavao Zen praksu u danas poznatom Shaolin hramu. Zvao se Ta-Mo ili Bodhidharma. On je stvorio set vježbi kombinirajući qigong i kineski wushu. To je kasnije postalo osnova za sve borilačke vještine.

Qigong se počeo nadaleko širiti od Han dinastije (206BC-Ad 220) do Tang dinastije (AD618-907) Koristio se u medicini za liječenje; jedan poznati doktor Caho Yuanfang iz Sui dinastije (AD 581-618)govori da kada se je neko usavršio u qigongu da je mogao kroz ruke provesti neku vrst vitalne energije da bi liječio druge.
Za vrijeme Song dinastije (AD 960-1279) neki studenti Konfucijanizma koji su pali na carskim ispitima okrenuli su se ka medicini. Oni su počeli previše naglašavati klasične teoretske studije a zapustili su praktične studije( To se također događa danas; mnogi akupunkturisti imaju sjajnu teoriju ali nemaju chi.) kao rezultat tog zapuštanja qigong je propadao te je bio jedino prakticiran među narodnim doktorima.

Srećom istraživanja su nastavljena u religioznim krugovima te je qigong integriran u wushu (op kineske bor.vještine). Nažalost ista se stvar događa danas; qigong je pretežak za razumijevanje mnogim praktičarima borilačkih vještina te ga zapostavljaju ili ga uopće nisu svjesni.

Od Wong do Quing dinastija (AD960-1911) qigong je korišten u vezi sa misticizmom te su ga mnogi smatrali praznovjerjem. Na prijelazu ovog stoljeća (op. 20 st.) ponovo se vraća interes te qigong postaje istraživan u svjetlu moderne znanosti. Mnoge od vježbi koje su bile rezultat praznovjerja su testirane i odbačene, ali druge su sačuvane napr. Osam zlatnih dragocjenosti, također znana pod drugim imenima.
Danas u Kini Qigong klinike organiziraju tečajeve i uče qigong i liječenje bolesti. Moderni instrumenti koriste se da otkriju infracrvene elektromagnetske valove i magnetske informacije koje dolaze iz dlanova qigong majstora koji koriste energiju da bi liječili razne bolesti.