BAGUAZHANG-metoda
hodanja po krugu
Kada spomenete Baguazhang
(Pakua chang) ,kinesku unutarnju vještinu borenja prvo što
padne napamet (onima koji su imali prilike čuti za nju ili
vidjeti je) je jedinstvena metoda hodanja po krugu gdje
praktičari ove vještine satima hodaju po krugu izmjenjujući
razne položaje ruku.
Metoda hodanja po
krugu je osnova bague, ali i njezina bit. Iako naizgled
jednostavna, vještina hodanja po krugu vrlo je komplicirana
ponajprije fizički ali i energetski jer postoji puno principa
koje moramo ukomponirati u to hodanje da bi postigli određeni
nivo vještine u bagui. Metoda hodanja po krugu je vježba
koja prati vježbača cijeli njegov život i u kojoj se on
stalno usavršava.
Početnici počinju
hodanje držeči oba dlana u istom položaju te izmjenjujući
osam osnovnih položaja dlana ( osam trigrama I ching-a).
Kada se to usavrši možemo mjenjati dlanove tako da svaka
ruka drži jedan od osam položaja što tvori ukupno 64 varijacije
dlanova (8×8=64). Kaže se da tih 64 položaja mogu prilagoditi
na sve kombinacije napada koji postoje. Metoda hodanja po
krugu karakteristična je za sve stilove bague iako se načini
hodanja i položaji dlanova (čak i sam izgled dlana) razlikuju
od stila do stila.
Hodati možemo brže
ili sporije, te u stavovima raznih visina. Dok hodamo po
zamišljenoj kružnici ruke su nam usmjerene ka centru te
kružnice s pogledom usmjerenim na dlanove.
Optimalno vrijeme
hodanja za početnike je 30 minuta. Hodanje po krugu bitno
je jer njime razvijamo ponajprije naše tijelo, um, kultiviramo
chi (energiju), te razvijamo vještinu potrebnu za uspješnu
samoobranu.
Hodajući po krugu na čisto fizičkom planu povećava se naša
fizička snaga i izdržljivost, razvija se ravnoteža , fleksibilnost,
te koordinacija cijelog tijela, povezanost nogu ,struka
i gornjeg dijela tijela što je posebno važno za borilačke
primjene jer princip snage tj energije (fa jing eksplozivne
energije) je taj da energija dolazi iz nogu te se upravljana
strukom emitira kroz ruke ( to je osnovni princip, jer se
kasnije ta energija može emitirati kroz bilo koji dio tijela).
Za baguu se često
kaže ima najbrže kretanje te da omogućava vježbaču da brzo
izmjenjuje kutove napada i obrane i da se efikasno brani
iz gotovo nemogućih kuteva. To sve ne bio bilo moguće bez
metode hodanja po krugu koja razvija stabilnost za vrijeme
kretanja (tzv ukorjenjivanje) i svijest o vlastitom centru
ravnoteže što pruža mogućnost emitiranja energije (fa-jing)
za vrijeme kretanja, što je vrlo zahtjevno, posebno u borbi.
Hodajući učimo se
opuštati te koristiti samo one mišiće koji su nam potrebni.
Ova metoda ima učinak na kardiovaskularno i na zdravlje
općenito. Bagua hodanje po krugu je također jedna vještina
unutarnjeg razvoja. Hodajući po krugu razvijamo povezanost
između uma i tijela te razvijamo ono što Kinezi zovu ?mirnoća
u kretanju?. Razvijamo svijest o našem centru te vezu između
"vanjskog i unutarnjeg".
Za vrijeme vježbe
disanje je sporo a um je smiren. Najčešće smo koncentrirani
na dlanove ili na centar kruga. Neke škole koriste razne
oblike koncentracije i vizualizacije. Povezanost uma i tijela
je jedna od najbitnijih stvari u unutarnjim borilačkim vještinama.
U početku vježbač je okupiran sa mnogim principima na koje
mora biti koncentriran ali s vremenom oni mu postaju prirodni
te on može polako početi obraćati pažnju na svoje stavove
, stupanj opuštenosti , mirnoću uma ,etc.
S vremenom se postiže
svijest o tijelu i o onome što se događa u tom tijelu te
svijest o energiji (chi) te načinima njezinog kretanja u
tijelu i mogućnosti upravljanja njome u borilačke ili medicinske
svrhe. Tako hodanje po krugu kao vještinu unutarnjeg razvoja
možemo podijeliti na metodu za razvoj chi-a (energije) te
metodu meditacije. Naravno te dvije metode su usko povezane.
Držanje stavova za
vrijeme hodanja uz koncentraciju i smiren um pomaže da se
chi uravnoteži i sakuplja ovisno o stavu koji držimo. Svaki
stav utječe na cirkulaciju chi-a te djeluje na određene
dijelove tijela tako da vježbaći koji imaju određenih zdravstvenih
problema mogu koristiti hodanje kao oblik qigonga za samoizlječenje.
U borilačkom smislu vrlo je važno da vježbač razvije svoj
chi da bi ga mogao brzo dovesti u ruke ( što je važno kod
udarca) ili u bilo koji dio tijela. Kada se razvije povezanost
uma/tijela i živčanog sistema to postaje jako brzo i spontano.
Hodanje u krug kao metoda meditacije usko je povezana sa
praksom Taoizma.
Vjeruje se da baguazhang
hodanje u krug vuče svoje korijene iz taoističkih metoda
te da su taoisti koristili tisućama godina prije nastanka
bague kao nadopunu svojim statičkim metodama meditacije.
Filozofija bague usko je povezana sa I chingom ?knjigom
promjena , jednim od najpoznatijih i najstarijih taoističkih
klasika. Stavovi u bagui usko su povezani sa trigramima
(8) i heksagramima (64) za koje se kaže da se pomoću njih
mogu odraziti sve promjene u univerzumu (grubo rečeno).
Riječ promjena leži u samoj biti bague i njezinoj borilačkoj
filozofiji.
Taoisti vjeruju da
u prirodi ništa nije savršeno mirno te da je stalno kretanje
dok meditiramo prirodnije. Meditirajući dok se krećemo omogućava
nam da se bolje približimo prirodi te absorbiramo energiju
(chi) Neba i Zemlje. Kada hodamo da bi meditirali naš hod
mora biti polagan, prirodan, udoban i kontinuiran. Disanje
je lagano i opušteno. Spuštamo centar gravitacije što pomaže
da se chi stabilizira u tan tienu (točka otprilike 2-4 cm
ispod pupka.) Spuštanje chi-a u tan tien omogućava umu pa
postigne određeni meditativni fokus. Baguazhang hodanje
nije samo obična vježba hodanja već metoda čak i vještina
od koje imamo puno koristi u svim aspektima života: fizičkom,
mentalnom pa čak i duhovnom.