ERLE MONTAIGUE - INTERVJU

M: Erle, možete li mi reći nešto o vašim počecima . Kada ste počeli trenirati borilačke vještine te tko su vam bili učitelji?
E: počeo sam s 11 godina trenirajući karate u judo u lokalnom policijskom omladinskom klubu u Australiji. U tim ranim danima jaka strana mi je bila hrvanje te sam kasnije postao profesionalni hrvač. Nikad si nisam dozvoljavao da se vežem za jednu vještinu ,zanimanje ili karijeru. ja sam također i glazbenik.
1967 na tečaju telekomunikacija sreo sam svog prvog učitelja taijiquana Mr. Wong Eog-a.

U kasnim šezdesetima sam se oženio te dobio dvoje djece te nastupao u raznim predstavama i imao svoj bend te hit pjesmu Ne mogu dočekati srpanj. Kada sam otpušten s telekomunikacijskog posla jer sam pobojao kosu u zelenu i pjevao na poslu (između ostalih sitnih nepodopština) počeo sam se profesionalno baviti glazbom te sam postao rock 'n' roll zvijezda s nekoliko hit pjesama i albuma u ranim sedamdesetima. 1974 odlazim u Englesku gdje srećem svog drugog učitelja taiji-a Mr Chu King-hunga-a koji me je uzeo za jednog od svojih prvih učenika (ako ne i prvog). Chu King-hung je jedan od tri direktna učenika Yang Sau chunga(1909-1985) najstarijeg sina Yang Lu -chanovog unuka Yang Cheng-fu. U Londonu nastavljam glumačku karijeru glumeći u nekoliko predstava, mjuzikala i filmova sve do kraja 1977 kada se vračam u Australiju.1981 putujem u Hong Kong gdje je moja forma unaprijeđena od Yang Sau chunga te učim od Ho Ho-choya, direktnog učenika velikoh majstora pakue Chiang Jung-chiao-a. 1982 počinjem podučavati taiji u Sidneyu te postajem šef za terapeutske pokrete na NSW Koledžu za Prirodne Terapije.1983 otvaram svoju školu te iduće godine pronalazim svog glavnog učitelja unutarnjih borilačkih vještina, majstora Chang Yiu chuna od kojega učim tajne dim -maka i Hao chuana (taiji). Chang je bio jedan od svega dva učenika Yang Cheng fu-ova brata Yang Shou-hou-a.

M: Recite nam nešto o vašem susretu sa Chang Yiu -chunom.
E: Chang je bio stariji kineski gospodin. U to vrijeme radio sam kao profesionalni vozač te sam svako jutro prolazio kraj njega dok bi išao na posao. On je običavao trenirati na Sidneyskim dokovima.Jedno jutro skupio sam dovoljno hrabrosti da izađem iz auta i započnem svoj trening kraj njega (vrlo egoistično ,znam, ali bio sam mlad). Pokušao sam razgovarati s njim ,ali on nije odgovarao. Nastavio sam ga ispitivati o borilačkim vještinama, ali bez odgovora. Nastavio sam ga gnjaviti sve dok mi nije prišao jedno jutro i nokautirao me jednim prstom. Tada sam pomislio ovo je zbilja prava stvar. Nakon toga nastavio sam tiho trenirati kraj Changa sve dok mi nije nakon puno upornosti ponudio da me podučava.Chang me je podučavao svemu što je znao, svim takozvanim tajnama taiji-a. Bio je to dim-mak te kako trenirati u dim-maku. Naučio me je prve četiri forme Wudang Shana (Qi Disruption) te njegovoj verziji gurajućih ruku. Chang me je naučio kako se uistinu koristi taijiquan.

M: 1985.postajete prvi zapadnjak koji je pozvan da nastupi na Kineskom Nacionalnom Wushu Turniru.
E: Da, postao sam prvi zapadnjak koji je pozvan na taj turnir. To nije bio Internacionalni već Sve Kineski Nacionalni Turnir koji se te godine održavao u Yinchuanu u zapadnoj Kini. Poveo sam osam svojih učenika. Nastupio sam pred 2000 Kineza. Fu Zhonwen ( tada No.1 taiji majstor u Kini, glavni učenik Yang Cheng -fu-a) bio je u publici zajedno sa svim poznatim majstorima kineskih borilačkih vještina.
Izveo sam Stari Yang stil na njihovo iznenađenje, jer čak ni Kinezi više ne znaju za tu formu. Fu Zhonwen je u tom trenutku ustao, odbacio svoju lepezu stao na noge i pljeskao kao i ostatak publike. Također sam pokazao neke borilačke metode te push hands. Idući dan pozvan sam na privatni sastanak sa Fu Zhongwen-om, Shao Shan-kanom (xingyi), Mr li (pakua) te Wang Xin-wu-om predsjednikom Kineske Wushu organizacije. Demonstrirali su mi mnoge forme te sam pozvan da treniram s njima pushing hands.

M: Tada vam je dodijeljena i titula Majstora.
E: Privatni sastanak sa majstorima je zapravo bio ispit o čemu nisam imao pojma. Cijelo vrijeme bio sam naguravan i udaran misleći da su malo grublji s obzirom da nam je to prvi susret. Morao sam im demonstrirati paochui i san-sao forme ,Staru Yang formu i Baguazhang forme. Prije rastanka Wang Xin-wu je došao sa malim certifikatom na kojem piše Majstor Montagu . Naklonio se, zagrlio me i rekao čestitam.

M: Zahvaljujući vašim naporima ljudi danas znaju da postoji i Stari Yang stil. Koja je razlika između tog i Yang stila koji mnogi danas vježbaju?
E: Stari Yang je pravi borilački sistem. Sadrži spore ,ali i fa-jing (eksplozivna energija) pokrete. Smatrao se preteškim za starije i bolesne ljude te je Yang Cheng fu promjenio forme izbacivši eksplozivne pokrete, skokove i dr. Stari stil je totalno energetski orijentiran s naglaskom na generiranju unutarnje snage. Naravno, potrebno je puno godina učenja da bi se došlo do najvišeg nivoa "small frame"(mala građa).

M: Koje je vaše mišljenje o današnjem modernom taijiquanu.
E: Moderni taiji nije dobar! Mnogo je toga razvodnjeno kroz generacije majstora.
Drugi su čak izbacili mnoge pokrete koji se ponavljaju da bi stvorili kratke forme koje su štetne za zdravlje jer je u njima promijenjen normalan tok energije (chi) koja prolazi kroz tijelo.

M: Uvijek govorite da je borilačka strana taiji-a jednako važna kao i zdravstvena. Zašto?
E: u prošlosti stari su majstori običavali govoriti da zašto učiti borilački sistem ako niste zdravi je se takvi ionako ne možete boriti. Da bi se mogli braniti moramo biti zdravi. Kao ratnici u pravom smislu moramo pomagati ljudima te ih liječiti. Učimo liječiti druge jer je to prava priroda unutarnjih borilačkih vještina isto kao i samoobrana. To je istinski yin i yang bez čega ne postoji unutarnja borilačka vještina.

M: Nažalost danas je vrlo malo majstora koji znaju borilačku a kamoli medicinsku stranu taijiquana. Mnogi ga podučavaju kao neku vrst relaksacije ili kakvog New Age načina života i sl. Zašto je to tako?
E: Kada je Yang Cheng-fu promjenio forme nije znao da će se to toliko svidjeti ljudima. S vremenom su ljudi zaboravili na Stari stil. Danas zapadnjaci žele što brže nešto naučiti te nauče par sporih pokreta i misle da znaju Taijiquan. Nakon toga odlaze i podučavaju ne znajući da postoji više . Kao što sam prije rekao ako oduzmete yin od yanga tada nemate ništa. To je upravo ono što ti ljudi imaju. Ništa!

M: 1995 odlazite ponovo u Kinu da bi naučili Wudang Shan od Liang Shih-kana, čuvara tog sistema. Recite mi kako je došlo do toga?
E: Već sam bio naučio prve četiri forme od Chang Yiu -chuna. Nisam točno znao da su to te forme sve dok me 1986 nije posjetio kineski majstor Chen stila. Imao je video sa prve dvije forme te sam odmah shvatio da su ono što sam naučio prve četiri forme.
Kineski majstor je ostao zapanjen jer su njemu pokazali samo dvije forme. Od tada moj je cilj bio da budem primljen da naučim ostalih osam formi od čuvara sistema osobno. To je bio težak zadatak i trebalo mi je idućih devet godina da budem primljen
uglavnom zbog toga što sam ih učio Stari Yang stil jer je taj stil gotovo nestao iz Kine. Tako sam 1995 otputovao u Kinu da bi naučio te forme. Bilo je to teško vrijeme te sam se stalno morao braniti zbog toga što sam zapadnjak. Nije mi bilo dozvoljeno snimanje te sam se morao potajno snimati u sobi i idući dan provjeravati što sam naučio. Kada sam se vratio nisam odmah najbolje znao te forme jer je za to potrebno puno duže. Zahvaljujući bilješkama i video snimkama uspio sam dosegnuti veći nivo u tih 12 formi i pomoćnim formama (koje su zapravo preteča push hands-a).
Sve do 1998. nisam se osjećao dovoljno sigurnim da bi podučavao te forme .
Wudang Shan forme su prve forme iz kojih su rođeni svi ostali unutarnji sistemi. Stvorio ih je Chang San-feng u namjeri da spriječi ostale da nauče njegove novo otkrivene tajne o dim maku, koje je on prenosio samo članovima obitelji uglavnom usmeno. Iako je Liang Shih-kan preminuo njegovo selo još i danas postoji. Nedavno sam čuo od jednog novinara koji je posjetio selo sa sada rade samo" nekakav"kung fu. Naravno siguran sam da ne bi otkrivali samo tako svoje prave forme.

M: Izdali ste preko 200 video kazeta o unutarnjim borilačkim vještinama. Može li se učeći s kazeta naučiti pravi kung fu. Koja su vaša iskustva s ljudima koji uče na taj način?
E: Imam oko 10000 ljudi na svijetu koji uče pomoću mojih video kazeta. Vrlo su uspješni jer se trudim da jednostavno snimam svoje treninge i podučavam kao na treningu. to su vrlo sadržajne kazete na kojima učenici postavljaju pitanja, ispravljam ih pred kamerom i sl. Mnogi koji su danas poznati u svijetu borilačkih vještina uče s pomoću tih kazeta te povremene posjete zbog ispravaka. Većina njih treba vrlo malo ispravaka.

M: Za kraj imate li kakvu poruku za vježbače u Hrvatskoj.
E: Da Mario, imam dobrih učenika u Hrvatskoj i vrlo dobre veze sa tvojom zemljom.
Uvijek govorim svojim učenicima da budu otvoreni i da odu pogledati svakog učitelja kojeg mogu. Uvijek kažem da ako moj učenik nađe nekoga s kim se bolje osjeća trenirajući i učeći da mu se pridruži. Morate naći učitelja s kojim namjeravate provesti neko vrijeme vašeg života a svaki učenik obično nađe pravog učitelja (kojeg zaslužuje).

Intervju vodio Mario Krot